11. Budući da je prioru svojstveno biti autoritet, taj autoritet mora biti i življen. On to ne može činiti bez trpljenja, a možda ni bez toga da drugima prouzrokuje trpljenje. No zar najgori neprijatelj zajedničkog dobra nisu abdikcija ili demagogija? To bi širom otvorilo vrata disperziji, individualizmu i fantaziji. Autoritet koji preuzima svoju ulogu hrabro i čvrsto, blago i ponizno, snažno i nježno, naprotiv, oslobađa, pobuđuje, objašnjava. Prioru je svojstveno jednako tako držati svoje mjesto (ne više od svoga mjesta, nego samo svoje mjesto) i zapovijedati.
12. On je donositelj zahtjevnosti, sijač radosti i mira. Tako vođena avantura mora biti avantura svetosti. No ona se razvija samo u ozračju povjerenja, radosti, vedrine. Kao čovjek mira, mora ga zračiti; kao nosilac radosti, mora je komunicirati. Njegovo zvanje da bude “prvi” jest poziv i na svetost. No iznad svega i jednom riječju, on mora ljubiti.

Neka neprestano moli za svu svoju braću, a i ti svaki dan moli za njega dvostruku karizmu slušanja i rasuđivanja u zajedničkom traženju Božje volje.